Serigrafija je umjetnička grafika nastala otiskivanjem u tehnici svilotiska ili sitotiska.  



Ovakav način tiskanja star je već par tisuća godina, a nastao je u Kini kao jedan od načina oslikavanja svile. Tehnika tiska bazira se na protiskivanju boje drvenim ili gumenim raklom na podlogu (tekstil, papir itd.) kroz svilu koja je napeta na okviru. Danas se umjesto prave svile koriste razni umjetni materijali napeti na drveni ili aluminijski okvir, od čega potiče naziv svilo-tisak ili sito-tisak. Gotovo u izvornom  obliku koristi  se i danas.






Na situ (svili napetoj na okvir) prvo se izrađuje tiskovna forma ili šablona za tisak tako da se dio svile kroz koji ne želimo da prođe boja zatvara sa nepropusnim sredstvom. Nekad se to radilo ručnim oslikavanjem svile,  dok se danas koristimo kopiranjem grafičkog filma na posebnu emilziju koja se nanese na svilu. Nakon osvjetljavanja jakim UV svjetlom, te Ispiranja vodom i sušenja, dobivamo šablonu na situ spremnu za tisak.




Na slicizeleno je zapečena emulzija kroz koju ne može proći boja, dok je žuto svila bez emulzije kroz koju se protiskuje boja.

Kako se tehnikom sitotiska može otisnuti samo po jedna određena boja, za svaku boju koju vidimo na grafici tj. serigrafiji potrebno je napraviti posebnu šablonu. Ono što je važno za serigrafiju je to, da za svaku takvu šablonu, tj. za svaku pojedinu boju, umjetnik vlastoručno radi pripremu oslikavajući posebnu prozirnu foliju koja se zatim kopira na svilu.




Sito sa šablonom za određenu boju postavi se u posebne držače na stolu za tisak.

Ispod sita se namjesti list grafike na koji želimo otisnuti boju.

Nakon što se nalije boja na sito, sa posebnim gumenim raklom se razvuče po šabloni.
Od svih tiskarskih tehnika, ovom tehnikom se nanosi najdeblji sloj boje, zbog čega je veoma zahvalna kao likovna grafička tehnika jer se postiže maksimalna zasićenos, intezitet i tonska vrijednost pojedine boje. Također, za razliku od ostalih tiskarskih i grafičkih tehnika, moguće je gotovo neograničeno nanošenje boje na boju.

 



  Zbog debljine nanosa boje svaki grafički list se nakon tiska odlaže u posebne police jer je potrebno izvjesno vrijeme kako bi se boja osušila. Cijeli postupak se ponavlja za svaku pojedinu boju što, ovisno o motivu grafike, može biti od 1,2,3  boje pa sve do 50 i više boja. Nakon završetka tiska, autor izabire listove grafike s kojima je zadovoljan te ih numerira i potpisuje.

Listovi grafike se numeriraju brojevima npr. 12/100 gdje je 12 redni broj lista grafike, dok je 100 ukupan broj otisnutih grafika. Uz to, dio edicije autor zadržava kao svoj posebni autorski dio, koji označava sa E.A. (edicija autora) i uobičajeno iznosi 10 do 20 listova grafike.




    Primjer izrade grafike od osam boja:

        priprema za šablonu   -   boja koja se tiska   -   otisak na grafičkom listu